01. Kraj
02. Erupcija sreće
03. Kako je potjeh tražio rakiju
04. Punk protiv pedofilije
05. Gorija
06. Ditiramb
07. Od kuće do raketa

 

Kraj

Ovo je kraj, ovo je naprosto nevjerojatno.
Sumrak idola, raspad sistema,
bolesno društvo glavna je tema.

Od nove klase do kritične mase,
pobjede do poraza. Pričaj mi o drugom svjetu,
napuštam ovu planetu.

Ovo je kraj, ovo je naprosto nevjerojatno.
Sumrak idola, raspad sistema,
bolesno društvo glavna je tema.

Preko tramvajske pruge do neonske duge,
iz ničega u veliko ništa.
Ovo nije životna škola, nego lagano umiranje.

Ovo je kraj, ovo je naprosto/jebeno nevjerojatno.
Sumrak idola, raspad sistema,
bolesno društvo glavna je tema.

 

Erupcija sreće

Pogledaj u nebo, smiješi ti se dan!
Smiješi se i meni, al ja nisam normalan.
Zgrabi svaku šansu, započni romansu,
donesi nekom sreću, kretenu kaži “neću”!

Neka te trese erupcija sreće,
svoje probleme baci sad u smeće.
Prekrasan je dan za ostvarit san.
Zaboravi na druge, skoči preko duge.

Razvali dobru spiku, posjeti neki bar,
utoni u idilu, otkloni svaki kvar.
Zavali se u kadu, pjevaj di-bu di-bu da-bu,
otvori srce sreći, lošu vibru sprijeći.

Neka te trese erupcija sreće,
svoje probleme baci sad u smeće.
Prekrasan je dan za ostvarit san.
Zaboravi na druge, skoči preko duge.

Neka te trese erupcija sreće,
svoje probleme baci sad u smeće.
Prekrasan je dan za ostvarit san.
Pokloni nekom pljuge, skoči preko pruge.

 

Kako je potjeh tražio rakiju

U pustinji postoje samo dvije priče.
Jedni u pijesku kosti ostave.
Drugi pronađu oazu, pa se napiju.
Pijani i sretni put nastave.

Cijeli svijet je pustinja,
u pustinji je birtija.
Tamo ću te čekat ja,
gdje je moja utjeha.

Zove me poj pješčanih planina,
al prati me glas da ne znam što hoću.
Izgorjeti u vrućini, sunčanom sjaju
ili praviti se živ u skrivenom raju?

Cijeli svijet je pustinja,
u pustinji je birtija.
Tamo ću te čekat ja,
gdje je moja utjeha.

Cijeli svijet je pustinja,
u pustinji je birtija.
Tamo ću te čekat ja,
gdje je moja rakija.

 

Punk protiv pedofilije

Internet udvaranje, to je najbolje.
Želiš da se nađemo? Samo reci gdje!
Aploudao sam fotke svoga malog nećaka,
a ti naivna nećeš znati da sam stari prdonja.

Bejbi, ja ti samo želim biti frend,
da lajkam tvoje statuse, komentiram ti haljine.
U dimu cigarete, gledam tvoje autoportrete.
Dao bih ti svijet samo da uberem tvoj cvijet.

Možda misliš da sam prestar za mlade djevojke,
al nešto me tjera da preko ekrana
virim u tvoj svijet.

Za mene ti si stvorena, to je sudbina.
Dok čekam te pred kinom srce ludo udara.
Prepoznat ću te, u tvojoj ruci bit će ruža crvena,
kad ono, vidim ružu nosi još jedan stari prdonja.

Možda misliš da sam prestar za mlade djevojke,
al nešto me tjera da preko ekrana
virim u tvoj svijet.

 

 Gorija

Na putu kući svratio sam samo zbog nje.
Ona zna moje tajne i šta mi je
jer je moja najdraža konobarica.
Svi su drugi kurve, ona poštena.

Gorija, moja ljubavi
budi pored mene kada napuste me svi.
Gorija, ti si alegorija
moje izgubljene mladosti.

Ponekad čini mi se da plešu stolovi,
da sviraju flaše, da bubnjaju čaše.
Uzvišena u kuti plavoj, rapsodija!
Anđeli joj pjevaju: “Gloria”!

Gorija, moja ljubavi
budi pored mene kada napuste me svi.
Gorija, ti si alegorija
moje izgubljene mladosti.
Naše izgubljene mladosti.

 

Ditiramb

Hiža stoji na livadi. Postoji samoća
među njenim zidovima, pod starim krovovima.
Sama stoji. U dolini osama i tuga.
Sve su ostale na bregu,
do njih je steza duga.

Šumska vila sad je zove da zaboravi na sve.
Da se temelja ostavi i zaroni u njen svet.
Satir leni sad je zove, zaborav je kao lek.
Uz šumske nimfe i satire bu pronašla novi vek.

Hiža stoji na livadi, a ja u birtiji.
Gledam stare fotke, mislim: kak smo negdar lepi bili.
Črni, beli, žuti, plavi,
svi smo bili prijateli.
Zakaj onda nikog nema
da sa mnom litricu podeli?

Šumska vila sad me zove da zaboravim na sve.
Da napustim beli grad i zaronim u njen svet.
Satir leni sad me zove, zaborav je kao lek.
Uz šumske nimfe i satire bum pronašel novi vek.

 

Od kuće do raketa

Dvajstpeta zima, dvajstpeta rima, vidio sam svijeta.
Sve su garaže bile moje, od Kuće do Raketa.

Moja prva ljubav, SG mat crna, je išla na sve strane.
Žice su joj pucale od Broda do Fažane.

Al te me gaže više ne draže, jer našao sam nju (zbog nje!).
Sad samo doma za nju sviram Ružu Hrvatsku.

Ona ne sluša, ona ne priča, al ne mogu bez nje.
Ima oči boje pića, njoj srce plavo je.

Prošle sam godine izgorio na živce,
svaki sam svaki dan manje stabilan.

Prošle sam godine izgorio na živce.
Doš’o je doš’o taj dan, nisam normalan.